Grchka mitologija

Grčka mitologija je korpus priča koji pripadaju starim Grcima i čiji su predmet njihovi bogovi i heroji, priroda sveta i vremena u kojem su živeli i koji ih je okruživao, kao i poreklo i značenje njihovih kultova i rituala. U modernom smislu pod grčkom mitologijom se podrazumeva, studija i pokušaj rasvetljavanja religijskih i političkih institucija starih Grka i njihove civilizacije, kao i pokušaj potpunijeg shvatanja same prirode mitova i legendi.


Olimpski bogoviMitovi spadaju u prve manifestacije ljudske mašte i nastaju zbog duboke potrebe za metaforičkom interpretacijom svih fenomena s kojima se susreću ljudi tokom svog života. Zbunjenost i slabost čoveka pred neprikosovenim silama Prirode, metafizičke spekulacije, shvatanje slabosti ljudskog bića, moralne norme i dileme, komunikacija sa sebi sličnim, izražavaju se preko priča sa simboličkim sadržajem, kao rezultat ljudske mašte. Skupovi tih legendarnih tradicija čine mitologiju, gdje se ogledaju prve spekulacije o životu i Prirodi. U isto vreme, mitovi nude jasnu sliku o karakteristikama svakog naroda, njegovom karakteru, stremljenjima i dostignućima, kao i njegovoj trajektoriji kroz istoriju.

Grčki narod je bio jedan od prvih koji je stvarao mitove preko kojih je pokušavao da shvati, da da interpretacije, o svemu onome što prevazilazi dimenzije ljudskog razuma u to vreme, kao i o svemu onome, što je u njihovim očima bilo neobjašnjivo i neukrotivo. Njihove priče su se prenosile s koljena na koljeno, nadograđujući se i menjajući se u skladu sa potrebama, kao i stepenom razvoja svake epohe.[1]

U početku, za vreme rodovskih odnosa, grčka religija sastojala se u obožavanju prirodnih pojava (životinja, zemlje, drveća..). Nakon raspada, u homersko doba ova religija zamenjena je verovanjem u bogove. Grci su stvorili mnogo bogova, koje su zamišljali u ljudskom obliku. Ovi bogovi su takođe imali i ljudsku narav, bili besmrtni i svemoćni. Grčka mitologija je sigurno imala uticaja na sve ostale

-MIT O HERKULESU

Mit o Herkulesu govori kako je morao izvršiti jedanaest junačkih djela, po zapovijedi mikenskog kralja Euristeja.On je već kao dijete u kolijevci zadavio dvije zmije koje je poslala boginja Hera.Kada je odrastao, goloruk je savladao lava, zatim strašne ptice koje su svoje perje odapinjale kao strijele.Morao je ići čak na kraj svijeta da donese hesperidske jabuke.Našao mu ih je Titan Atlas, a za to vrijeme Herkules je umjesto njega držao nebeski svod na ledjima.

Mitovi o zagrobnom životu: Sizif i Tantal.

Grci su imali mitove o zagrobnom životu. To su poznati mitovi o Sizifu i Tantalu. Sizif, najmudriji i najlukaviji čovjek u Korintu, zbog mnogih grijehova bio je osuđen da gura uz brdo jedan veliki kamen. Čim bi kamen dospio do vrha, ponovo bi padao u odnožje brd, pa je Sizif uvek morao ponovo da počinje svoj težak i besmislen posao ("Sizifov posao"). Tantal je zbog mnogih grijehova (među kojima su krađa amvrozije i odavanje tajni sa savetovanja bogova) bačen u podzemni svijet. Had ga je kaznio da žedan stoji u bistrom jezeru, čija bi se voda povukla čim bi pokušao da se napije, a voće koje je visilo iznad glave odmaklo bi se čim bi pokušao da ga ubere. ("Tantalove muke").

Nastanak ljudi
U početku, Grci su mislili da su ljudi nikli iz zemlje poput biljaka, međutim vremenom je to verovanje odbačeno i mislilo se da je titan Prometej od gline napravio čoveka, a da mu je Atena udahnula dušu. Prometej je ljude štitio, pomagao im i učio ih. Od Apolona je ukrao vatru i dao je ljudima, uhvatio je divljeg bika i dao ljudima da ga upregnu, naučio ih je kako da vade rude. Zbog svega ovoga Zevs se naljutio i naređeno je da Prometej bude okovan gvozdenim lancima i na Kavkazu on beše prikovan za jednu stenu gde je svaki dan sletao orao koji mu je kljuvao jetru. Prometej je dugo ovako visio dok ga Herakle nije oslobodio.

MIT O TITANU PROMETEJU

Govori kako je od boga ukrao vatru i dao je ljudima, smrtnicima.Za kaznu Zeus ga je prikovao za stijenu, a orao mu je svakodnevno kljucao jetru – sve dok ga Herkules nije oslobodio.

MIT O TEZEJU

Tezej je bio atinski junak i učinio je niz junačkih djela.Ubio je razbojnika Prokrusta koji je putnike mučio tako što ih je prisiljavao da legnu na njegov krevet.Ako bi im noge bile duže od kreveta, on bi ih odsjekao, a ako su bile kraće natezao bi ih.To je sve tako činio dok nije naišao Tezej koji ga je zasluženo kaznio.Glavno Tezejevo djelo je ubistvo čudovišta Minotaura koji je živio zatvoren u mračnim prostorijama Kretske palače, koju su Grci nazivali labirintom.Minotaur je bio pola čovjek pola bik, a hranio se ljudskim mesom.Atinjani su svake devete godine morali slati na Kretu, u vidu danka, sedam djevojaka i sedam mladića da budu hrana Minotauru.To je trajalo sve dok junak Tezej nije otišao na Kretu i zadavio čudovište.Pomogla mu je zaljubljena Minosova kćerka Arijadna, koja mu je dala klupko konca za koji se Tezej držao dok je zamršenim hodnicima i odajama palače tražio Minotaura.Po povratku kući Tezej je zaboravio na ladji zamijeniti crno jedro bijelim, kako se dogovorio s ocem.Kad je Egej vidio crno jedro, pomislio je da mu je sin poginuo i od tuge bacio se u more.Od tada se to more naziva Egejskim.

MIT O EDIPU

O mitu o Edipu govori se kako su ljuske sudbine zavisne od volje bogova.Tebanskom kralju Nlaju Delfijsko proročište je proreklo da će ga ubiti vlastiti sin, a potom će se oženiti svojom majkom, a da toga neće biti svjestan.Kad se Laju rodio sin Edip, da bi spriječio ono što mu je prorečeno, naredio je da se dijete odnese u planine i ostavi zvijerima.Djetešce su, medjutim spasili bogovi.Iako je odrastao daleko od svojih roditelja, učinio je sve ono kako su odredili bogovi.Na putu je slučajno sreo jednog starca, i zbog svadje, ubio ga je, ne znajući da mu je to otac.Nakon toga, grad Tebu je spasio velike nesreće.Naime, ubio je Sfingu koja je putnicima postavljala pitanje: «Ko je to što ujutro ide na četiri noge, u podne na dvije, a navečer na tri?» Onog ko nije znao odgovoriti Sfinga bi usmrtila.Edip je odgovorio da je to čovjek: kao dijete puže, kao odrastao hoda na dvije noge, a kad ostari hoda uz pomoć štapa.Dobivši tačan odgovor, Sfinga se stromoglavila, i tako su zahvalni Tebanci Edipa izabrali za kralja, a za ženu mu dali Lajovu udovicu to jest njegovu majku.Time se medjutim, mit ne završava.Dalje se govori o tome šta se desilo kad je nesretni Edip saznao šta je zapravo učinio.