Lekovite biljke

Mnogi smatraju da je nana kraljica čajeva. Čaj od nane ili metvice koristi se za smirenje želudačnih grčeva, smirenje bolova želuca, ublažava podražaj na povraćanje i dobar je saveznik u borbi sa bolestima žuči i jetre. Ona je čistač urinarnog trakta, pospešuje zaceljivanje organizma, umanjuje poteškoće koje se javljaju u klimaksu i povoljno rehidrira organizam.
Nezamenljiva je ako želite da se rešite nesanice i menstrualnih tegoba. A pripisuje joj se i antistres dejstvo kod dece i odraslih.

Ljekovite biljke za jačanje organizma

Za jačanje organizma najčešće se upotrebljavaju list i korjen koprive, nana, cvijet zove, hajdučka trava, ruzmarin, lincura, cikorija, gorka djetelina, žuti trn, dimnjača, maslačak, artičoka, pelin, podubica, očajnica, cvijet suncokreta, hmelj, crni gavez, trava iva, sporiš, petrovac, kora pitomog i divljeg kestena, mrtva kopriva.
Ove biljke koriste se odvojeno ili zajedno u raznim kombinacijama, u obliku čajeva , tinktura, raznih ekstrakata,eteričnih ulja, toničnih vina i sokova.

Kako bi se postigao željeni efekat, osim u izboru odgovarajuće mješavine, treba voditi računa da se čaj pije u pravo vrijeme, a to je svakako prije jela. U većini slučajeva se radi o biljkama koje povećavaju nivo energije, čajeve i uvarke ne bi trebalo uzimati u kasnim satim takoreći prije spavanja, jer mogu da izazovu nesanicu, a to nikako nije poželjno.

Cvekla borac protiv peruti

Perut u kosi donosi velike neugodnosti i poteškoće svakom čovjeku, pokušava se na razne načine pobijedit perut ,pa zato evo jedan savjet više kako cveklom u borbi protiv peruti. Isčupajte ako imate u vrtu posađenu cveklu i prokuhajte u vodi, zajedno sa lišćem. Ovom vodom dobro je masirati korijen kose svako veče, preporučuje se bijela cvekla.
Drugi način : Sok od cvekle i sirće pomiješajte i nanesite na kosu da stoji 15-20 minuta onda isperite mlakom vodom.
Sok od đumbira i cvekle takođe daju dobre rezultate, treba sve probati dok se ne ukloni perut, jer djelovanje nije kod svih isto,nekome će pomoći jedan savjet,dok kod drugog to ne pomaže ,ali zato nemojte se predavati i probajte na razne načine.

Bijela repa koja se također tradićionalno koristi u goranskoj kuhinji korisna je jer ubija bakterije, osobito u dišnim organima, a istraživanja su pokazala da jača opći imunitet. Koraba, mrkva i celer također povećavaju otpornost organizma. Odličan dodatak prehrani su jabuke. Stara poslovica kaže "Jedna jabuka na dan - liječnik iz kuće van". Jabuke su se nekada koristile za liječenje gripe, vrućice, bronhijalnih bolesti, za odčepljivanje nosa i dišnih organa, te za brži oporavak nakon bolesti. Kod začepljenog nosa odlično djeluje pileća juha za koju je dokazano da je blag antibiotik i sredstvo za uklanjanje začepljenosti. Posebno je dobro poznata moć crvenog i bijelog luka - prirodnih antibiotika i antiseptika.
Češnjak sadrži eterična ulja koja liječe prehladu, grlobolju i gripu te infekcije bronhija i pluća. Sok od češnjaka za liječenje kašlja, prehlade i grlobolje:
nekoliko češanja narezati na tanke listiće, prekriti medom i ostaviti stajati 2 do 3 sata. Piti često tijekom dana po žličicu tako dobivenoga soka. Kod prehlade koristi se i hren: nariban, kuhan u mlijeku ili pomiješan s medom.
Zbog svoje izuzetne ljekovitosti med je vrlo korisna namirnica u suzbijanju bolesti.
Vruća limunada s medom poznati je lijek za prehlade i vrućice, a ako pomiješamo med s limunom ili jabučnim octom, dobijemo umirujući sirup protiv kašlja. Med je iznimno pogodan kao sredstvo u kojem se može davati ljekovito bilje. Žličica nasjeckane majčine dušice u medu uzima se protiv kašlja i bronhitisa. Stara narodna poslovica kaže: "Za svaku bolest raste cvijetak!"
Bazga je odličan lijek protiv prehlade. Vrući čaj, pripravljen namakanjem cvijeta bazge, ako se uzme na početku prehlade, upale krajnika, upale grla i gripe, pridonosi brzom izlječenju jer potiče krvotok, izaziva znojenje i organizam čisti od otrovnih tvari.
Za prehladu: tri žlice cvjetova prelijemo litrom kipuće vode. Pijemo tijekom dana na gutljaje.
Kod upale grla: vrućim mlijekom prelijemo cvjetove bazge i zasladimo medom.
Kamilica je jedna od najomiljenijih vrtnih biljaka. Izvrstan je antiseptički lijek za bakterijske i gljivične infekcije, te za prehladu i gripu.
Zbog brojnih djelotvornih tvari koje sadrži i stolisnik je vrlo ljekovit. Čaj liječi dišne organe. Paru od čaja stolisnika, a i čaj ušmrkavamo u nosnice kad smo prehlađeni. Čaj od šipka koristan je kod prehlada jer je šipak jedan od najbogatijih izvora vitamina C. Kod visoke temperature (za znojenje):
dvije čajne žličice cvjetova bazge prelijemo s četvrt litre kipuće vode, nakon 10 minuta procijedimo te tijekom dana pijemo na gutljaje.

Znojenje također izazivaju čajevi od lipe i od kamilice.
Visoka temperatura može se sniziti oblozima nerazrijeđenog jabučnog octa ili s razrijeđenim vinskim octom (pola vode, pola octa) Hladan oblog stavljamo na stopala ili od koljena nadolje. Pare za sinuse:
- Izrezane sljezove korijene namačemo 30 munuta u dvije litre vode, potom ih zakuhamo te udišemo paru.
- Sinusi se čiste i udisanjem pare od kamilice, smrekinih grančica ili naribana limuna.
U proljeće možemo napraviti sirup protiv kašlja i iscrpljenosti:
-Smrekine vrške poslažemo u staklenku široka grla i to naizmjenično red iglica, red šećera. Tako napunjenu staklenku odmah stavimo na sunce. Povremeno promiješamo da se rastopi sav šećer. Procijedimo i pijemo prema potrebi.
Smrekine iglice sadrže mnogo vitamina C, a što je zima hladnija, iglice ga sadrže više.

Liječenje prirodnim lijekovima manje je nasilno prema našem tijelu, ali je i dugotrajnije i zahtjeva strpljivost i upornost, no u konačnici ozdravljenje je temeljito.
Stoga kako bi izbjegli zimske prehlade po uzoru na naše stare valja što više jesti kiselog kupusa i kisele repe, a za slučaj potrebe u domaćoj ljekarni potražiti bazgu, kamilicu, stolisnik, lipu, majčinu dušicu, šipak, sljez te med i sirup od smrekinih iglica.

Lavanda


LAVANDA (Lavandu1a angustifolia) Fam. Lamiaceae
Popularni nazivi: lavandula, marijanac, levanda, despik, trma

Opis: Prizemna zeljasta biljka, visoka 30-100 cm, bogato razgranata.
Iz drvenastog četvorouglastog stabla niču zeljaste jednogodišnje
grane. Listovi su uzani, duguljasto-kopljastog izgleda,
bez drške, u početku zlatne boje, a kasnije zeleni. Cveta u pe -
riodu jun - avgust. Cvetovi su ljubičasto-plavi i raspoređeni u vi -
du tankog, isprekidanog klasa.

Staništa: U našoj zemlji jedino kao kultivisana (gajena) biljka.

Upotrebljivi delovi: Vrhovi biljke i cvetovi.

Sakupljanje: Vrhovi (cvetne krunice) se sakupljaju u junu-av -
gustu u vreme cvetanja i to počev od druge godine života biljke.
Takođe se u istom periodu sakupljaju i izdvojeni cvetovi sa vrhovima
i granama.

Aktivna svojstva: Alkoholi, linalol, borneal, geraniol, cineol,
kumarični derivati.

Farmakološko dejstvo: Diuretik (pospešuje mokrenje), antispazmolitik
(protiv grčeva), sudorifik (podstiče znojenje), tonik
(osvežavajuće dejstvo), dezinfekciono sredstvo, febrifuga (protiv
groznice), blagi hipnotik (sredstvo za uspavljivanje).

Terapeutske indikacije: Oligurija (smanjeno izlučivanje mo -
k raće), uremija (povećanje azotnih materija u krvi), astenija (slabost),
bolesti zavisnosti, preterana nervna razdražljivost, kijavica,
laringitis (upala jednjaka), bronhitis (upala bronhija), veliki
ka šalj, astma (sipnja), grip, insomnija (nesanica), migrena (teške
glavobolje), leukoreja (belo pranje kod žena), pruritis (svrab ko -
že), lezije (povrede).

Način upotrebe:
- Infuzija: 5 g biljke ostaviti da odstoji 3 minuta u 1 litar vrele
vode. Piti 2-3 šolje dnevno. Ovaj čaj ima umirujuće dejstvo. Ako
koristimo koncentrovaniju infuziju (20-30 g biljke na 1 litar vru -
će vode, 3 minuta), imaće nadražujuće, diuretičko, dezinfekciono
i tonizirajuće dejstvo, a može se koristiti i kao sudorifik (podstiče
znojenje).
- Tinktura: 100 g cveta držati 15 dana u 1/2 litra alkohola. Za -
tim procediti i čuvati u dobro zatvorenoj flaši.
Koristi se za trljanje kosmatog dela glave jer učvršćuje vlasi
kose. Oblog koji se drži 10 minuta na bolnim mestima, ublažuje
i sanira bolove kod reumatizma i kontuzija.
Kao gargarizma (nekoliko kapi na 1 čašu mlake vode), preporučuje
se u slučaju ranica na sluzokoži usana i jezika.
Pažnja! Ne upotrebljavati u velikim dozama jer dovodi do
prerazdražljivosti, praćene nervnom i srčanom slabošću, pospanošću,
padom telesne temperature.

K A M I L I C A











Kamilica je jedna od najstarijih lekova narodne medicine. Dobro je
sredstvo za ispiranje grla i usta. Za odrasle se priprema jaki caj od
kamilice. Dve kasicice cveta prelije se s 2-3 decilitra kljucale vode a
zatim se sve to ostavi poklopljeno jedan sat . Nakon toga se
pritiskivanjem procedi, po volji zasladi i još topao popije. Tako
napravljen caj umiruje bolove u telu i smiruje živce.
Cvetne glavice se ne smeju kuvati, jer sadrže etericno ulje koje
kuvanjem ispari, pa takav caj nema lekovita svojstva.
Caj se upotrebljava pri upali kože i sluzokoze, za ispiranje usta, za
obloge pri konjuktivitisu, ublažuje opekotine, smiruje upale uha i nosa,
i smanjuje bolove i grceve u stomaku. Tinktura kamilice je rastvor
cvetnih glavica u alkoholu. 10 grama suvog cveta kamilice stavi se u
tamnu bocu i prelije s 100 grama 70% alkohola i ostavi 4 nedelje uz
povremeno muckanje. Zatim se procedi kroz krpu u drugu tamnu bocu.
Ova tinktura upotrebljava se pri manjim povredama kože i koristi se pri
lecenju suljeva.
Vruc rastvor tinkture sa vodom pomaže pri smanjenju znojenja nogu.
Topla voda s kamilicinom tinkturom je sredstvo za negu ruku koje
ublažava pukotine na rukama i oko noktiju. Veoma je efikasna za
sprecavanje procesa upale u ustima, ždrelu i na usnama.
Koristi se na taj nacin sto se malo tinkture stavi u toplu vodu i
rastvorom ispira usna šupljina.
Koriscenjem filter kesica, koje su losijeg kvaliteta od cvetnih glavica,
ne moze se postici zeljeni uspeh lecenja.

Kantarion

Kantarion je biljka koja se koristi za spravljenje raznih preparata za negu tela, za spoljašnju upotrebu kod: posekotina, hemoroida, opekotina za zarastanje isl.
Čaj od kantariona je dobar protiv: bolova jetre, sluzavosti pluća, grčeva u stomaku i želucu, zgrušavanja krvi, bolesti bubrega, slezine, bešike, dijareje i kod nekontrolisanog mokrenja.
Kantarion je jedna od biljaka koja se koristi pri spravljenju čajeva protiv astme i kašlja.
Od ove biljke se spravlja i ulje koje se koristi kod raznih povreda kože i tela.

Hajdučka trava






Latinski naziv ove biljke u prevodu znaci AHILOVA TRAVA SA HILJADU LISTOVA, zato sto je, po predanju, Ahil, mitski junak, ovom biljkom lecio rane.

Cveta od juna do oktobra, a njene cvetove pcele rado posecuju radi sakupljanja polena. Tom prilikom nogice i celu donju polovinu tela oboje zrkonarandzastim polenom.
Raste na susnim do umereno vlaznim livadama. Osim toga pojavljuje se i pored puteva, na kamenitim mestima, kao i po oranicama i vinogradima. rasprostranjena je od nizijskih do planinskih predela.

PRIPADA NAJSTARIJIM LEKOVITIM BILJKAMA.
Koristi se za lecenje svih stomacnih poremecaja, oboljenja jetre i zuci. Ubrzava krvotok, pomaze kod nekih poremecaja rada srca, leci hemoroide, jaca organe za probavu. Vekovna je upotreba hajducke trave u narodnom ranarstvu. Istucan i fino prosejan list stavlja se na rane, cime se sprecava zagnojavanje i doprinosi brzom zarascivanjui ublazavanju bolova. Caj od ove biljke poboljsava apetit.

Začini (i biljke) se koriste u mnogim kulturama kako bi se istakla aroma
hrane. Upotrebljavaju kako u pripremi hrane tako i u očuvanju iste, a
poznat je i njihov medicinski učinak na ljudsko zdravlje. Neke začinske
biljke možete i sami da naberete u bašti ili prirodi. Pri tom je važno
znati neka osnovna pravila koja obezbjeđuju bezbjednu i svrsishodnu
upotrebu nabranog bilja. Bere se samo zdravo i čisto bilje, ako je lišće
biljke oštećeno od insekata ili gljivičnog oboljenja ne smije se
koristiti kao začin u jelima. Začinsko bilje bere po suhom, toplom,
sunčanom vremenu, nikako ne poslije kiše ili dok je vlažno od rose.
Oštećene, slomljene dijelove biljaka treba odmah izdvojiti i baciti.

Vanilija

Latinskog
naziva Vanilla fragrans, Vanilla planifolia iz porodice orhideja,
vanilija je jedinstveno lijepa biljka i jedina je orhideja čiji su
plodovi jestivi. Potječe iz Meksika koji je i danas jedan od najvećih
proizvođača tog cijenjenog začina, a poznato je da su je koristili još
Asteci za obogaćivanje okusa svog plemenitog napitka - xocolatl,
mješavinu zrna kakaovca, vanilije i meda. U Europu je prenesena u 16.
stoljeću.

Vanilija u prirodi

Vanilija je tropska orhideja
penjačica, zelene mesnate stabljike, čije korijenje se pruža po okolnim
stablima kao parazit. Cvjetovi vanilije, žute i narančaste boje, rastu u
skupinama. Svaki se dan, tijekom dva mjeseca cvatnje u godini, otvara
jedan cvijet koji živi samo jedan dan. Budući da je biljka tropskih
krajeva, ne može se uzgojiti u područjima umjerene klime.

U
prirodi cvjetove vanilije mogu oprašivati samo jedna vrsta pčela i
kolibri, vrlo male ptice koje svojim dugim kljunom prodiru kroz membranu
koja odvaja tučak i prašnik. Upravo zbog toga je do 1836. godine
Meksiko imao monopol nad proizvodnjom vanilije. Međutim belgijski je
botaničar Charles Morren otkrio da se cvjetovi vanilije mogu oprašivati i
ručno. Njegov je postupak pet godina kasnije usavršio Edmund Albius
koji je oprašivanje počeo provoditi
zašiljenim bambusovim štapom. Taj se postupak koristi još i danas.




Mahune
vanilije zapravo su relativno skup sastojak u kuhinji, a zasigurno je
jedan od razloga tome upravo dugotrajan proces proizvodnje. Stabljike
vanilije uzgajaju se na živim stablima ili grmovima koji im služe kao
potporanj i koji se, kao uostalom i sama vanilija, moraju redovito
podrezivati kako bi cvjetovi bili dostupni osobama koje vrše
oprašivanje.

Plodovi vanilije rastu iz oplođenog cvijeta u obliku
izdužene zelene mahune. Nakon otprilike devet mjeseci, netom prije nego
sazriju, beru se ručno i mijenjaju boju u žutu, a potom u smeđu. Budući
da zelene mahune nemaju specifičan okus, tek tada zapravo počinje
naporan posao sušenja kako bi se iz ploda dobila najkvalitetnija aroma.

Od orhideje do arome

Isušivanje
i sušenje mahuna vanilije proces je koji traje gotovo šest mjeseci.
Prije samog sušenja zelene se mahune nakratko namaču u vodu. Tada
počinje postupak vrenja koji traje oko 15 dana. Mahune se svaki dan
izlažu suncu da upiju toplinu, a preko noći se zamataju i drže na toplom
kako bi vlaga izašla iz njih. Tijekom te fermentacije nastaju bijela
kristalna zrnca - vanilin, te se konačno pojavljuje i poznata nam aroma
vanilije. Nakon vrenja mahune se ostavljaju nekoliko mjeseci na suncu
ili u toplim prostorijama kako bi se potpuno osušile. Pritom izgube na
težini gotovo pet puta. Nakon sušenja mahune su spremne za tržište.

Prije
vezanja u snopove i pakiranja u limene kutije mahune se sortiraju.
Najcjenjenije su one koje su 20 cm duge, savitljive, aromatične i punog
izgleda. Zbog velike vrijednosti ploda vanilije uzgajivači moraju dobro
čuvati svoje nasade pa se nerijetko mahune označuju ubodima igle,
"tetoviranjem", kao znakom kvalitete, ali i zaštite od krađe.


Svaka mahuna sadrži tisuće sitnih zrnaca, najbogatijih izvora arome.
Buke je izrazito aromatičan i miomirisan. Okus je pun, bogat, aromatičan
i jak. Najkvalitetnija vanilija dolazi iz Meksika i s madagaskarskog
Burbonskog otočja, dok se indonezijska i vanilija s Tahita smatraju
slabijima i manje kvalitetnima.

Većina kuhara bolje se snalazi s
ekstraktom vanilije nego s okusom pravog ploda. Frederic Rosengarten
uspoređuje spravljanje ekstrakta vanilije s filtriranom kavom. Mahune se
suše i usitnjuju, stavljaju u metalne košare i utapaju u vruću otopinu
vode i 35% alkohola. Ekstrakt je vrlo jak i obično je nekoliko kapi
dovoljno za jak okus. Iako je upotreba ekstrakta praktičnija i brža,
mahuna vanilije daje snažniji okus.

Vanilin, kristalna tvar,
izolirana je 1858. godine. To je dovelo do sintetičke proizvodnje
vanilina iz tvari izrazito neugodna okusa poput soka bora, srži drva ili
papira pa čak i katrana ugljena. I iako ponekad aroma koja se dobije
takvim industrijskim procesima može površno nalikovati ekstraktu
vanilije, ipak joj nedostaje suptilna nijansa okusa i može biti izrazito
gorka. Nerijetko se tako sintetizirane supstancije vanilina nazivaju
“aroma vanilije”. Vanilin se kao aroma vrlo često koristi u prehrambenoj
industriji i zapravo nema nikakve veze s prirodnom vanilijom ili
ekstraktom vanilije.

Umijeće uporabe vanilije

Bogatog
okusa i intenzivno aromatična, vanilija ima specifičnu aromu sama po
sebi. No ona može obogatiti mnoga slatka jela, poput kolača, krema,
suflea, sladoleda, ali i pića - alkoholne kremaste likere ili mliječne
napitke. Njome se mogu pojačavati okusi raznih umaka i preljeva, međutim
nedvojbeno se najviše koristi kombinirana s čokoladom u proizvodnji
slatkih delikatesa.

I mahune vanilije i njihov ekstrakt koriste
se često u kuhinji, međutim cjeloviti plod vanilije ipak ima potpuniji,
zanimljiviji okus. Da bi se izvuklo najviše arome, potrebno je mahunu
oštrim nožem izrezati po dužini, izvaditi izrazito aromatične sitne
sjemenke i sastrugati mesnatu pulpu uz nje. Pri kuhanju se koriste i
meso i kora ploda. Za obogaćivanje okusa tekućih baza, primjerice za
umake, pudinge, sladolede i slično, dovoljno je namočiti dvije mahune
vanilije na litru kipuće tekućine i ostaviti ih bar sat vremena da puste
aromu. Prije serviranja mahunu valja ukloniti.

Tako iskorištene
mahune mogu se koristiti još nekoliko puta. Preporučljivo je da se
prerezane mahune, kao uostalom i one cijele, čuvaju u posudi bez zraka
ili, još bolje, u šećeru. U posudu s čvrstim zatvaračem u koju stane oko
pola kile šećera umetnite mahune vanilije tako da ne dođu na svjetlo.
Nakon 2-3 tjedna šećer dobije okus vanilije i izvrstan je za
zaslađivanje kave, čaja i slastica, a mahune se mogu izvaditi,
iskoristiti i nakon čišćenja vratiti u šećer. Pritom valja posudu sa
šećerom uvijek dopunjavati. Također, korištena mahuna može se nasjeckati
i pomiješati s kavom prije kuhanja - na taj će joj način dati slatkastu
aromu.

ORIGANO, MRAVINAC (Origanum vulgare Labiatae)



Porodica usnjače (Labiatae), Origanum vulgare Labiatae

To
je višegodišnja začinska biljka visine do 60 cm s tamnozelenim
jajolikim listićima, na vrhu pomalo zašiljeni veličine do 2 cm. Cvate od
lipnja do rujna malim purpurno crvenim ili crveno-ljubičastim
cvjetovima. Cijela biljka ugodnog je mirisa zbog velikog sadržaja
eteričnog ulja. Origano je samonikla sredozemna, mirodijska biljka. U
nas se najbolje uzgaja u Istri i na otoku Hvaru (origanum vulgare var.
creticum). Kao začin upotrebljavamo svježe ili osušene listiće i cvjetne
vrškove. Grmić origana možemo uzgajati u vrtu ili u posudi za cvijeće.
Koristimo ga za začinjavanje jela, od raznih umaka, mesa, jela od
rajčice do likera i salata, a i neizostavni je dodatak pizzi. Poznat je i
po blagim ljekovitim učincima. Olakšava smetnje kod bolesti želuca,
crijeva, jetre i žuči, te potiče probavu i zaustavlja proljev.

Banana je tropsko (južno) voće, ali dostupno za ishranu u celom svetu skoro u svako doba godine.

O hranljivim i lekovitim svojstvima banane uglavnom se dosta zna, ali navešćemo još neke korisne podatke.

Banane su visoke uglavnom jednogodišnje biljke koje rastu u tropskim kajevima. Interesantno je da su to zeljaste biljke, iako veoma podsećaju na drveće. Banane su poreklom iz Azije, ali se u Evropu plodovi najviše dovoze iz zemalja Afrike i Južne Amerike. Procenjuje se da ima oko 50 sorti banana.

Korisni sastojci

Banana je zbog svojih osobina pogodna za dijetalnu ishranu, ali je zato bogata mineralima, vitaminima i drugim korisnim sastojcima. Plod ima energetsku vrednost od oko 100 kilokalorija.

Banana u sebi sadrži sledeće sastojke:
bakar
belančevine
beta-karoten
biljna vlakna
biljne masti
vitamin A
vitamin B6 i B12
vitmin E
vitamin C
gvožđe
kalijum
kalcijum
magnezijum
mangan
minerale
natrijum
triptohan
ugljene hidrate
folnu kiselinu
fosfor
hlor
šećer (fruktozu i glukozu)

Primena u ishrani

Banana se koristi u ishrani kao desert, za pripremanje sokova, za pripremanje kremova, kao dodatak nekim salatama, kolačima, pa čak i kao sirovina za rakiju.

Banana se naročito preporučuje za doručak ili užinu jer veoma brzo daje potrebne sastojke organizmu pa je naročito koriste deca i sportisti kao međuobrok ili kao pomoćni obrok. Istraživanjima se došlo do zaključka da dve banane dnevno daju energiju za skoro 100 minuta fizičkog napora.

Za sprečavanje gojaznosti savetuje se da se pojede parče banane, a ne neki slatkiš.

Korišćenje

Banana je dobar antioksidans i deluje protiv bakterija i virusa, pa stručnjaci preporučuju "jednu bananu dnevno kao lek".

Banane ne treba čuvati u frižideru niti zamrzivaču, jer se tako brzo kvare i gube hranljive sastojke.

Treba voditi računa o tome da kod određenog broja ljudi banane izazivaju alergiju. Zbog toga se preporučuje da se bebama prvi put daje kašičica kašice od banane da bi se proverilo da li su sklone alergiji.

Lekovita svojstva

Banana može koristiti u lečenju sledećih bolesti i tegoba:
avitaminoza
akne
anemija
bolesti srca
bronhitis, prehlade i grip
gojaznost
gorušica
gubitak koncentracije
depresija
dijabetes
zatvor
impotencija
infarkt
jutarnja mučnina
jačanje imunološkog sistema
kašalj
mamurluk (frape od banane)
moždani udar
neplodnost
nervoza
nesvestica
odvikavanje od pušenja
PMS
povišena temperatura
povišeni krvni pritisak
problemi sa varenjem
problemi sa želudcem
problemi sa nervima
problemi sa krvnim sudovima
problemi sa pamćenjem
problemi u trudnoći
proliv
razdražljivost
regulisanje šećera u krvi
smanjenje umora
stabilisanje crevne flore
stres

Obloge

Obloge od kore banane povoljno deluju protiv crvenila na koži, protiv otoka, protiv ujeda komaraca i protiv bradavica.

Zaključak

Gotovo svi atletičari, teniseri i drugi sportisti u pauzi pojedu bar pola banane da bi povratili potrebnu energiju.

Banana povoljno deluje na nerve, stomak, creva, krvne sudove i imuni sistem.

Čudna biljka - čuvarkuća

Sempervivum


Na mom balkonu u Beogradu raste čuvarkuća. Pošto često nikoga nema u stanu, sve ostale biljke uginu jer se ne zaljevaju redovno. Čuvarkuća ostaje uvijek živa. Otuda joj i latinsko ime –sempervivum (uvijek živa), a i kod nas se negdje zove vazdaživ.


Ova biljka spada u srodnike kaktusa, zapravo agave, koja nam je poznata kao veliki kaktus koji raste u Dalmaciji. Na latinskom se ovakve biljke nazivaju i suculentae, jer imaju sposobnost da kao spužve sakupe u sebe svu raspoloživu vodu. Razmnožava se vegetativno, pa se iz starih rozeta razvijaju sve nove i nove. Baš kao i agava i čuvarkuća izbaci povremeno stabljiku sa ružičastim ili crvenim cvijetom. A nekad ne cvjeta godinama.

Biljka je porijeklom iz Meksika, i i izvorno je stanovnik stjenovitih obronaka visokih planina. Zato je sposobna da podnese veliku hladnoću i sušu. U njenim listovima su pravi rezervoari vode.

U mnogim vrtovima raste kao ukrasna biljka, ne traži skoro nikakvu njegu. Raste i na krovovima kuća, gdje je često namjerno posade. U mnogim narodima vlada mišljenje da ova biljka štiti kuću od gromova, i uopšte vještica i zlih duhova. Odatle joj i ime – čuvarkuća, ali i gromovka. Zato i holandsko ime biljke donderblad, a zove se još i huislook. Još je Karlo Veliki rekao da svaka kuća na svom krovu treba imati čuvarkuću. U slučaju požara ona zbog velikog sadržaja vode u listovima umanjuje brzinu širenja požara.

Biljka je poznata i po ljekovitim svojstvima. Njeni se listovi i sok koriste za vanjsku upotrebu u slučaju upala kože, upaljenih ranica,opekotina, čirića i afti u ustima (pravi se dekokta za ispiranje usta). List se oguli od opne (koja je poput celofana) i stavi se na mjesto ranice ili čira. U narodu je posebno cijenjena kod upale uha, kada se njen sok ukapava u oboljelo uho. Neki preporučuju i čaj od suhih ili svježih listova. Uopšteno se misli da hemijske tvari u ovoj biljci ubrzavaju razmjenu materija.

Aloja Vera - Čudotvorna Lekovita Biljka


Aloja vera je jedna od najstarijih i najlekovitijih biljka. Spominje se u zapisima antickih lekara, u Bibliji (Jevandjelje po Jovanu, glava 19, stih 39 i 40), kao i u tekstovima vecine utemeljivaca savremene medicine. Za nju su znale sve stare kulture. Stari narodi su ratovali za podrucja na kojima je uspevala ova biljka. Svoja "magicna svojstva" je potvrdjivla milenijumima i biva ponovo otkrivena sredinom proslog veka. Zahvaljujuci razvoju tehnologije i FLP-u, Aloja Vera je danas dostupna ljudima sirom sveta (u preko 100 zemalja).
Zbog njenih cudotvornih svojstava, Aloja vera je tokom vremena u raznim delovima sveta nazivana mnogim predivnim imenima, kao sto su: biljka besmrtnosti, fontana mladosti, tihi iscelitelj, biljka zivota, nebeski blagoslov, harmonicni lek, pustinjski ljiljan...
Ovu skromnu biljku vekovima i milenijumima okruzuju razni mitovi i legende, tako da je u nekim drevnim kulturama poprimila bozanski status. Savremeni istrazivaci fenomena lekovitog delovanja ove biljke skloni su poredjenju misterije Aloje vere sa misterijom Stvaranja.
Dr. Ivan Danhof kaze: "Ako bi Aloja vera bila otkrivena danas i njene znacajne isceljujuce osobine istrazene, bila bi slavljena kao cudotvorni lek ovog stoljeca." To je dovoljan razlog da se malo blize upoznamo sa njiom.
Aloja Vera Biljka
U prirodi postoji vise od 250 vrsta Aloje vere, ali samo cetri imaju znacajna lekovita svojstva. Najlekovitija i najbogatija vitaminima, mineralima, aminokiselinama, enzimima i ostalim korisnim sastojcima je Aloe Barbadensis Miller, poznata pod nazivom Aloja vera, sto znaci prava Aloja.
Biljka Aloja vera je poreklom iz Afrike i vremenom se prosirila na skoro sve kontinente. U Ameriku su je u 15. veku doneli Jezuiti koji su pratili Spanske osvajace. Uspeva samo u toplim i susnim klimatskim podrucijima. Oblikom podsjeca na kaktus, ali botanicki pripada familiji ljiljana, zajedno sa crnim i belim lukom. Aloja vera ima dugacke tvrde, zelene listove u obliku maca, ostrih vrhova i sa bodljama na krajevima listova. Listovi rastu u obliku rozete direktno iz zemlje. Kad procveta daje svetlozuti cvet. Cvet se nalazi na vrhu stabljike koja izranja iz sredista biljke i znatno nadvisuje listove u kojima je gel. Rod Aloje vere pripada vecoj familiji biljaka pod nazivom kseroidi, koje su u stanju zatvoriti svoje stome (sicusne otvore u epidermi lista) i tako sacuvati rezerve vode u biljci. Sposobnost ocuvanja vode omogucava joj da prezivi duga susna razdoblja. Zbog posebne hemijske gradje, u stanju je da skoro trenutno zatvori svako ostecenje na kori lista i tako sprcava gubitak tecnosti.
Najvecu lekovitost gela biljka dostize nakon cetvrte godine starosti. Unutarnji gel izlozen spoljnim uticajima u kratkom vremenu oksidirata gubeci na delotvornosti. Kod komericialne prerade je jako vazno da se postrojenja za stabilizaciju gela nalaze u neposrednoj blizini plantaze.

Uva - medvjetka



Uvae ursi folium

Sadrži fenolske glikozide (arbutin i metilarbutin), flavonoide (hiperozid), tanine, organske kiseline, iridoidne glikozide i triterpene (ursolička kiselina). Bakteriostatski učinak arbutin i metilarbutin postižu tek u lužnatoj mokraći gdje se razgrađuju i dezinficiraju mokraću. Medvjetka djeluje i blago diuretski. Preporuča se kod bakterijskih infekcija mokraćnog sustava, osobito mokraćnog mjehura.

Bokvica: Idealno prirodno sredstvo za prvu pomoć




Iako se mladi listovi bokvice koriste u ishrani, kao zdrava i veoma hranjiva salata, ova biljka je ipak mnogo poznatija po svojim ljekovitim svojstvima. Kod nas raste dvadesetak vrsta bokvice po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, po šumama i na drugim mjestima. Ima ih svuda. Nisu otrovne ni škodljive.

Bosiljak



Bosiljak od grčkog basileus - kraljevski je začinska biljka iz porodice usnatica.

Bosiljak je jednogodišnja biljka. Raste grmasto visine od 20 do 60cm. Cela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su ovalni, 1,5 do 5cm dugi i do 3cm široki. Rubovi lista su glatki. Cvate od juna do septembra. Na 2,5mm dugoj cvetnoj dršci naraste petolatičasti cvet u obliku zvona. Dva nejednaka para prašnika srasli su sa krunom. Plod je 1,5 do 2mm dug i omotan uvećanom čašicom.

Zbog svog slatkastog i prijatnog mirisa jedan je od omiljenijih začina u mnogim profinjenim kuhinjama sveta, pogotovo u italijanskoj i francusko-maritimnoj kuhinji. Upotrebljava se pri spravljanju povrtnih supa, umaka, testenine, pri pripremanju lakših jela od mesa, peradi, ribe i morskih plodova, te kao začin u umacima za salate. Od njega se spravlja i poznati italijanski regionalni specijalitet pesto, umak od zrna pinije i bosiljka, sa maslinovim uljem. Bosiljak upotpunjuje i razne čajeve. Bosiljak deluje antibakterijski, umirujuće, protiv teškoća probave, grčeva i bolova. Upotrebljava se u lečenju bolesti mokraćovoda, upale creva, grčeva, povraćanja, nadimanja, zatvora i migrene. Zbog štetnog estragola koji je sadržan u bosiljkovom ulju, veća lekovitost se pripisuje indijskom bosiljku.

Valerijana




Valeriana officinalis je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Valerianaceae.
Domaća valerijana sadrži od 0,2 do 0,5 % eteričnog ulja. Obično ima umirujuće, a vrlo retko stimulirajuće delovanje pa u tom slučaju izaziva živčanost. Upotrebljava se koren valerijane ili preparati sačinjeni od njega. Uspeva na nadmorskoj visini do 2000 metara.

Valeriana traži rastresita, vlažna i humusna zemljišta. Najdelotvornije komponente svih vrsta valerijane jesu valepotrijati i eterično ulje. Manje važni su alkaloidi i glikozidi. Preparati mogu biti različiti: najčešća je tinktura a u poslednje vreme postoje i preparati u obliku tableta i kapsula koji sadrže ekstrate valerijaninog korena.

Glog




Glog je biljka koja načešće ima oblik grmova osrednje veličine ili pak manjeg drveća.
Većinom relativno velik broj cvetova ove biljke nalazi se na vrhovima grančica.
Za ovu biljku karakteristično je i trnje koje je celu pokriva.
Što se listova tiče, oni su sa gornje strane tamnozeleni, a sa donje svetlozeleni, te imaju kratku peteljku.

Cvetovi se beru za vreme pune cvatnje . Zatim se ubrzano suše na toplom i prozračnom mestu te se spremaju obično u staklenke koje je moguće dobro zatvoriti. Lekovite stvari se s vremenom gube, tako da se većinom posušeni cvetovi ne drže duže od godinu dana. Što se plodova tiče, njih beremo kad su zreli, tj. crvene boje. Suše se na isti način kao i cvetovi, te i za njih vredi da s vremenom gube količinu lekovitosti. Što se nalazišta tiče, glog se može naći po šikarama i živicama, u listopadnim, pa čak i u borovim šumama.

Glog je poznat kao odlično sredstvo za srce, pri čemu je koristan za čitav niz tegoba vezanih uz srce i krvotok. Kod starijih ljudi jača srce, neguje ga i stimulira. Odlično je sredstvo za ublažavanje posledica degenerativnih pojava na srčanom mišiću, slabije prokrvljenosti, udaranja srca te preniskog ili previsokog krvnog pritiska . Takođe se često preporučuje nakon srčanog infarkta pošto povećava prokrvljenost koronarnih žila te pospešuje povećanu aktivnost i bolju prehranu stanica srčanog mišića.

Lekovito dejstvo Nevena - Calendula officinalis


U narodnoj medicini se skupljaju i koriste cvet, stabljika i list nevena. Treba ih brati u doba dana kada sunce sija, jer je tada lekovitost biljke najveća. Takođe može da se bere u bašti, sve do kasne jeseni, ako neven nije napala pepelnica. Neven pročišćava krv, pomaže kod zarazne žutice, podstiče cirkulaciu i ubrzava zarastanje rana. Kod obolenja zarazne žutice, pokazalo se da dve šolje čaja dnevno čine čuda. Sem čaja od nevena, možemo da napravimo i mast ili ti kremu. Za neven ekipa stučnih ljudi koja vrše ispitivanja, kažu da njegovo lekovito dejstvo se najbolje pokazalo kod osoba sa proširenim venama, osoba koje imaju kancer i to u slučaju kad operacija više ne pomaže, pa tim stručnjaka preporučuje da se duži vremenski period pije čaj od nevena. Čaj od nevena i njegovo unutrašnje dejstvo delotvorni su kod oboljenja želudačnog i crevnog sistema, kod grčeva i čira u želucu, kod upale debelog creva, kod virusnih i bakterijskih oboljenja. Sokom od svežih stabljika mogu se otkloniti bradavice, a čaj upotrebljen za ispiranje oslobađa od lišaja i pomaže kod otklanjanja otoka žlezda. Pri nošenju kontaktnih sočiva, ispiranje očiju mlakim čajem od nevena doprineće poboljšanju vida.
Način upotrebe nevena

1. Za spremanje čaja treba stviti jednu malu kašiku biljke u četvrt litre vode.
   
2. Za spremanje kupke. Z ajednu kupku upotrbiti dve pune prgršti svežeg, ili 100gr. osušenog nevena.
   
3. Tinktura, za spremanje u litru domaće rakije staviti punu šaku cvetova nevena, i 14 dana držati na suncu ili na toploti od oko 20 stepeni.
   
4. Mast od nevena, sitno se iseku dve pune pregršti nevena (listova, cvetova i stabljika). Zagrejati 500gr svinjske masti. U vrelu mast staviti isitnjeni neven, pustiti da baci ključ, promešati i skloniti sa grejnog tela. Sud poklopiti, i ostaviti da odstoji jedan dan. Sledećeg dana sve to malo ugrejati, pa procediti kroz platno, i staviti u čiste posude.
   
5. Sveži sok se priprema od listova, stabljike i cvetova, oprati ih i tako vlažne iscediti u sokovniku.
   

HAJDUČKA TRAVA
Achillea millefolium

Latinski naziv ove biljke u prevodu znači AHILOVA TRAVA SA HILJADU LISTOVA, zato što je, po predanju, Ahil, mitski junak, ovom biljkom lečio rane.

Cveta od juna do oktobra, a njene cvetove pčele rado posećuju radi sakupljanja polena. Tom prilikom nogice i celu donju polovinu tela oboje zrkonarandžastim polenom.
Raste na sušnim do umereno vlažnim livadama. Osim toga pojavljuje se i pored puteva, na kamenitim mestima, kao i po oranicama i vinogradima. Rasprostranjena je od nizijskih do planinskih predela.

PRIPADA NAJSTARIJIM LEKOVITIM BILJKAMA.

Koristi se za lečenje svih stomačnih poremećaja, oboljenja jetre i zući. Ubrzava krvotok, pomaže kod nekih poremećaja rada srca, leči hemoroide, jača organe za probavu. Vekovna je upotreba hajdučke trave u narodnom ranarstvu. Istucan i fino prosejan list stavlja se na rane, čime se sprečava zagnojavanje i doprinosi brzom zarašćivanju i ublažavanju bolova. Čaj od ove biljke poboljšava apetit.

MAJČINA DUŠICA



Latinski naziv: Thimus serpyllum



Sinonimi: bakina dušica, popovac, vreskovica, vrisak, tamijan, bukovica, divlji bosiljak, dušičina, tamjanika itd....



Opis biljke: višegodišnja 20 - 30 cm. visoka, grmasta biljka. Majčina dušica se sastoji od vrlo tankih, mestimično za zemlju priraslih izdanaka crveno-mrke boje. Iz ovih izdanaka (vreža) se u velikom broju dižu uspravni ogranci obrasli sitnim, na kratkim peteljkama elipsastim listićima sivo – zelene boje, i okruglim cvastima. Cvetići su dvousnati, najčešće ružičaste do lila boje. Cveta tokom celog leta.



Stanište: raste na sunčanim, suvim mestima. Najčešće se javlja u većim skupinama. Ima je i po obodima šuma, pored puteva i sličnim pogodnim staništima.



Lekoviti deo biljke: Lekoviti sastojci se nalaze samo u listu i cvetu majčine dušice (sadrže značajnu količinu etarskog ulja kole je lekovito). Bitno je napomenuti da lekovite delove majčine dušice treba brati pažljivo. Delovi se ne smeju čupati jer to unuštava samu biljku. Makazama treba odsecati samo gornju polovinu lisnatih grančica kada je biljka u cvetu (od maja do septembra u zavisnosti od staništa).


Lekovito delovanje: eterično ulje majčine dušice pozitivno deluje na kardio-vaskularni sistem (deluje na puls i rad srca, jača fizičku snagu bolesnika). Blagotvorno i stimulativno deluje na sve slabosti organizma, pogotovu ako su nervnog porekla (neurastenije, depresije, neuralgije, apatija, nedostatak volje i elana). Jača nerve, popravlja raspoloženje, pomaže kod nesanice. Pozitivno utiče na organe za varenje (pospešuje varenje, deluje protiv crevnih parazita – naročito glista kod dece…). Koristi se u lečenju organa za disanje i disajnih puteva (protiv bronhijalnih grčeva – razvodnjava sluz u plućima čime olakšava iskašljavanje). Za majčinu dušicu bitno je istaći da ni dužom upotrebom ne može doći do negativnih posledica bilo koje vrste ili stvaranja zavisnosti ako se koristi npr. kao sredstvo za umirenje ili bolji san.

KAMILICA - Matricaria chamomilla

Drugi nazivi: kamomila, maternjak, kokotnjak, telenak, titrica.
Latinski naziv: matricaria chamomilla .


Opis biljke:
kamilica je jednogodišnja biljka s razgranjenom stabljikom visine 20 do
50 cm. Listovi su dvostruko prstasto rascepljeni s uskim koncastim
listi?ima. Cvetna stabljika je brazdasta i na vrhu šuplja. Cvetište je
cunjasta oblika i iznutra šuplje. Cvet je posebno ugodnog mirisa.

Stanište: raste na zapuštenom, neplodnom zemljištu, poljima i uz putove.
Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju cvetovi i listovi
Lekovito delovanje: kamilica je jedno od najboljih sredstava za žene i decu. Koristi se u lecenju razdražljivosti, preosetljivosti kod neuralgije licnog živca, reumatizma, krstobolje, unutarnjeg nemira, nesanice, duševne klonulosti,premorenosti i sl.
Korisna je kod svih oboljenja želuca i creva:
grceva u želucu, upale debelog creva, proliva, crevnog katara, katara
želuca, nadutosti želuca, kod viška želucane kiseline. Korisna je u
lecenju bubrega, jetre i žuci. Zatim za ispiranje i pripremanje obloga
kod bolesti oka i raznih kožnih bolesti..