Nikolaj Velimirović

Gost

Nikolaj Velimirović (4. januar 1881 (23. decembar 1880. po julijanskom
kalendaru - tada važećem u Srbiji) - 18. mart 1956) je bio istaknuti teolog i episkop
Srpske pravoslavne crkve, koja ga danas slavi kao svetog vladiku Nikolaja Velimirovića.

Nikolaj je rođen 23. decembra 1880. godine. Rodio se u selu Leliću,
nedaleko od Valjeva, na padinama planine Povlena. Njegovi roditelji, Dragomir i
Katarina, bili su prosti zemljoradnici i pobožni hrišćani, naročito majka. Na krštenju
je dobio ime Nikola. O poreklu porodice Velimirović postoje dva stanovišta. Jedno
je da su oni poreklom iz Zagarača iz brdskog plemena Bjelopavlići, a drugo je da
su oni poreklom iz Banjana, starohercegovačkog plemena.

Njegova dela su:

Uspomene iz Boke, 1904.

Francusko-slovenska borba u Boki Kotorskoj 1806-1814 (?) (nem.
Französisch-slawische Kämpfe in der Bocca di Cattaro 1806-1814), 1910.

Religija Njegoševa, 1911.

Iznad greha i smrti, 1914.

Mesto Srbije u svetskoj istoriji (eng. Serbias place in
human history), 1915.

Srbija u svetlosti i mraku (eng. Serbia in light and
darkness), 1916.

Paterik Manastira svetog Nauma, 1925.

Ohridski prolog, 1928.

Rat i Biblija, 1932.

Emanuil: tajne neba i zemlje: čudesni doživljaji iz oba sveta,
1937.

Tri molitve u senci nemačkih bajoneta, 1945.

Pobedioci smrti: pravoslavna čitanja za svaki dan godine,
1949.

Zemlja Nedođija: jedna moderna bajka, 1950.

Pesme molitvene, 1952.

Kasijana; nauka o hrišćanskom pojimanju ljubavi, 1952.

Divan: nauka o čudesima, 1953.

Žetve Gospodnje: od početka do našeg vremena i do kraja,
1953.

Posthumno objavljena

Jedini Čovekoljubac: život Gospoda Isusa Hrista, 1958.

Prvi božji zakon i rajska piramida, 1959.

O herojima našeg vremena: beseda govorena jednog neobičnog mutnog
i malodušnog dana 1914., 1976.

Omilije na nedeljna i praznična jevanđelja episkopa ohridskog
Nikolaja, 1976.

Misionarska pisma, 1977.

Srpski narod kao Teodul, 1984.

Pustinjak Ohridski, 1986.

Rad na oslobađanju otadžbine, 1986.

Kosovo i Vidovdan, 1988.

Molitve na jezeru, 1988.

Reči o svečoveku, 1988.

Vera svetih: katihizis Istočne pravoslavne crkve, 1988.

Nebeska liturgija, 1991.

Tri aveti evropske civilizacije, 1991.

O Bogu i o ljudima, 1993.

Nacionalizam svetog Save, 1994.

Divno čudo: priče i pouke, 1995.

Duša Srbije, 1995.

Govori srpskom narodu kroz tamnički prozor, 1995.

Indijska pisma; Iznad Istoka i Zapada , 1995.

Nove besede pod Gorom, 1995.

San o slovenskoj religiji, 1996.

Knjiga o Isusu Hristu, 1997.

Ustanak robova, 1997.

Duhovna lira: praznične pesme, 1998.

Oče naš kao osnova društvenog života, 1998.

Simvoli i signali, 1998.

Carev zavet, 1999.

Ljubostinjski stoslov, 1999.

Život svetog Save, 1999.

Cvetnik, 2001.

Nauka o zakonu, 2003.

O Evropi; Duhovni preporod Evrope, 2003.

Agonija crkve

Nekrolozi

Tragedija Srbije

O Svetom Savi

Religiozni duh Slovena

Slovenski revolucionarni katolicizam

Evropska civilizacija ugrožena zbog bolesti duše

Vera i nacija

Novi ideal u vaspitanju

Božije zapovesti

Srednji sistem

Srbija je mala Amerika

O Pravoslavlju

Mali misionar

Rođenje Hristovo

Vaskrsenje Hristovo

Gost

BESEDE POD GOROM - NIKOLAJ VELIMIROVIC

Hristos je besedio na gori, ja se usudjujem besediti samo pod gorom.
“Vjera
pak,koja je postala nerazdvojni dio dusevnog zivota,koja upravlja svim
motivima i svim djelima jednoga covjeka,vjera ,kojom se zivi- takva
vjera ima bolja krila od Ikarovih,takve se vjere sumnja ne dotice.S
takvom vjerom covjek moze uzletjeti visoko –visoko na goru,gdje je
Hristos, i s takvom vjerom covjek moze i pred gorom tajni i zagonetki
zivota biti heroj,pun hrabrosti i srecnog mira dusevnogTakvu
vjeru,drzim,predlazem ja braci svojoj pod gorom…ja se ne plasim samoce
bez ljudi,ja se plasim samoce bez vjere,jer to je najpraznija i
najmucnija samoca,kakva moze snaci malene stanovnike pod gorom.”
o Jovanu Krstitelju:
“Covjecanstvo je jedna gorda rijec…”
…”
Bas zato, sto se Jovan osjecao dusom pravedan medju mnogim
nepravednicima,zato je trpio.Kao sto jedna zdrava celija u tkanju naseg
tijela trpi onda, kad je opkoljena bolesnim celijama,tako i jedan dusom
zdrav covjek trpi od glupaka,jedan pravednik trpi od nepravednika, jedan
radnik trpi od neradnika.”
…” Pokajte se;gle,ko nepravedan hleb jede,taj oganj sipa u tijelo svoje.”
“-Meni
ne treba zlato, zmijski porode, govorio je prorok, meni ne treba nista
sto vama treba. Ja imam u sebi nesto draze od zlata.”
“-Meni ne treba
zlato, braco moja,odgovorio je Jovan.Moje zlato ste vi.Jer ne zivim i
ne govorim ja za vase zlato, nego za vas.Vasa pravednost je zlato, kojom
vi placate rijeci moje.”
o kraljevskim sinovima:
“Ljudi,cija se
sva filosofija izrazava rijecima “ nagon za samoodrzanjem”, i koji
ovakvom filosofijom pravdaju svoju monstruoznu zedj za bezmjernim
bogatstvom, ili za bezmjernim uzivanjem na stetu svoju i stetu drugih,
ili za bezmjernim cinizmom u ismijavanju morala ljudskog,-takvi ljudi
niucem ne prevazilaze svoga “pretka”,majmuna, do u uvecanoj i usavrsenoj
sebicnosti, i ni po cem ne lice na kraljevske sinove,- ni po cem.Oni ne
postuju sebe,jer u sebi vide samo jednu zivotinju i ne postuju druge
ljude, jer u njima gledaju samo svoj plijen.Oni ne osjecaju nagon za
vitestvom, niti nagon za ljubavlju, niti nagon za ponosom,niti nagon za
pravdom,niti nagon za prijateljstvom,-oni ne osjecaju u sebi ni jedan
kraljevski nagon,oni osjecaju samo nagon za samoodrzanjem…oni su teski
nama,no oni su sebi jos tezi.K ad ostare oni ce malo moci,naci utjehe
svojoj dusi u svom nagonu za samoodrzanjem.
“Hristos je trazio , sto
je dobro u svakome covjeku, a mi trazimo ono,sto je zlo.Hristos je
trazio dobro u ljudima s namjerom, da opravda ljude,mi trazimo zlo u
ljudima s namjerom, da osudimo ljude.Hristu je bilo odvratno govoriti o
grijehu drugih ljudi, nama je to prijatno.Hristos je je svojim metodom
obracao gresnike u pravednike, a mi nasim metodom stvaramo od gresnika
jos vece gresnike.Hristos je spasavao ljude, a mi ih upropascujemo. U
tome je razlika…”
Hristova manjina:
“…Moje danasnje trpljenje
pretvorice se u duhovnu hranu kojom ce se moja manjina od sada hraniti.D
a,manjina, jer ja cu uvijek biti u manjini u svijetu.Vecina ce uvijek
traziti od mene, da pretvorim kamenje u hljeb, da bi tijelo
nahranila.Samo jedna manjina trazice od mene hranu duhu svome.S ovom
manjinom hodicu ja kroz istoriju svijeta-hodicu s njom, ne uvijek
dovoljno hitro i ne uvijek lako,no uvijek pobjedonosno.Svojim porazom mi
cemo pobijedjivati i svojim stradanjima proslavljati se.Nas ce biti
malo,no zar treba mnogo soli, da se jedno jelo osoli? Mi cemo biti so
zivotu, s toga moramo biti u manjini.Nas ce biti malo, no zar treba
mnogo svjetlosti,da se rastjera mrak u jednom domu?Mi cemo biti
svjetlost zivotu, i zato moramo biti u manjini, jer i malo svjetlosti je
dovoljno, da rastjera mnogo tame…”
…” Hristos je bio bogatas, jer
nije bio zeljanj nikakvog bogatstva zemaljskog. Bogatstvo njegove duse
bilo je dovoljno njegovoj sreci.Zato su se radovali svi bogatasi,koji su
bili siromasni dusom,kad su vidjeli mrtva onoga, koji je tako
revoltivno i neumoljivo mijenjao vrijednosti stvari i ljudi.”

Gost

Misli su inicijativa djela.Nase misli daju impuls i pravac nasim
djelima.Opaka misao je pocetak zlog u svijetu.Prljava misao uprlja
razum,uprlja srce,uprlja jezik i uprlja ruke…”
…” Zelite li,da budete
ljudi, vi morate posvednevno posmatrati misli svoje u jednom
zamisljenom ogledalu.Neka bi ogledalo bozjeg duha, u kome se sve
ogleda,bilo stalno prisutno u duhu vasem, neka bi ono stalno islo pred
mislima vasim i tako bilo stalno cistiliste misli vasih.Amin.”

o herojima naseg vremena:

…”
On se ne kaje zbog ucinjenog dobra cak ni onda, kada mu se dobro zlom
vrati.On vjeruje u apsolutnu kompenzaciju u svome svijetu , u kome
nikakvo dobro ne moze ostati zauvijek nenagradjeno i nikakvo zlo
zauvijek nekaznjeno.Nagrada i kazna jednom djelu moze odocniti u ovom
svijetu, no ne moze nikad sasvim izostati, jer svijet bi propao kad bi
drukcije bilo.Heroj je pronikao u tu tajnu zivota, i zato on kad cini
dobro, nikad se ne pita:”ko ce mi za to reci hvala?” kao sto se pita
obican covjek…”
…” Od sto ljudi,koje sretate dnevno, rijetko ce se
naci jedan, koji na zivot gleda optimisticki.Svi ostali se tuze,svi se
jadaju, svi hule na zivot, svi protestvuju protiv zivota, svi su
neprijatelji boga i ljudi, svi su kriticari i hulitelji svoje
sudbe.Pesimizam i mizantropija bolesti su, od kojih vecina uvijek
boluje.Tim bolestima samo se heroj ne zarazava.On ima amajliju, koja ga
cuva od te zaraze.Ta amajlija jeste njegova vjera u veliki duh
vasione,koji sve stvari dobru vodi. Od njegove vjere dolazi i njegovo
povjerenje prema zivotu.Heroj je gotov otuda da primi od zivota s
povjerenjem sve ono, sto mu zivot ponudi, bilo to radost ili trpljenje,
naslada ili bol…”
…” Dovoljno je, draga braco, da nadjete u sebi
herojstva ma koliko jedno zrno goruscino.Stavite pored toga zrna
herojstva,jos jedno zrno vjere, i vi cete moci brda pokretati, i moci
cete reci:neka Srbija bude srecna, i Srbija ce morati biti srecna.

o trgovcima u hramu:

…”
Onaj ko ljubi samo onoga, ko njega ljubi, taj pravi od ljubavi
trgovinu,jer on daje samo onome, za koga zna sigurno, da ce mu
vratiti.On ne ljubi drugoga drugoga radi, no sebe radi.L jubav je
njegova jedna egoisticna spekulacija slicna poslu trgovaca i mjenjaca u
hramu jerusalimskom, na koje je Hristos bicem zavitlao…”

o precima i potomcima:

…”Svi
smo mi trpjeli i trpimo.I svi mi trpimo ne samo zbog svojih grijeha no i
zbog tudjih.Nasa vjera,vise nego ma koja druga, osvetila je trpljenje
kao jednu neophodnost za savrsenstvo covjekovo.Ko do kraja pretrpi, tome
pripada vijenac slave,taj biva spasen.Ko moze piti casu trpljenja,koju
je Hristos pio taj ce uci u slavu Hristovu. Ne predavati se malodusnosti
i ne prezati od trpljenja,kad nas ono snadje, s vjerom, da Bog zna za
nase trpljenje,- to je zapovijest nase crkve.Dovoljno je vjerovati, da
Bog zna za nase trpljenje pa moci s radoscu podnositi svako
trpljenje.Svako nase trpljenje Bog vodi nasem dobru.Mi to ne vidimo kad
trpimo i dok trpimo, no kad prodje trpljenje, mi to tek onda
vidimo…bolje neka se drugi raduju zbog naseg trpljenja, no da trpe od
nase radosti…”
…” Ako se danas moze o nekakvoj propasti u nas
govoriti, to se moze govoriti o propasti vjere u sebe i o propasti vjere
u providjenje, koje izvodi s planom drame zivota kako naroda tako i
pojedinca,I to se moze govoriti kod onih, koji prorokuju nasu skoru
nacionalnu propast.Oni su izgubili tri stvari,koje su potrebne za slavan
zivot u ovom svijetu:vjeru,vjeru i vjeru.Njihov grijeh naziva se
malodusnost.To je najtezi grijeh naseg savremenog zivota.Mi,koji smo
ovdje,primimo ovaj savremeni teski grijeh nase brace kao svoj i
ispovijedimo ga ovdje pred Bogom danas,na dan naseg poraza…”Boze veliki,
umudri nas u sreci i ohrabri nas u trpljenju.Boze mocni,neka bude volja
tvoja!Amin.”

Moderator Broj poruka : 3451 Datum upisa : 30.07.2010 Lokacija : Tu negde

Ljudi koji ne mogu vladati svojim srcem, još manje mogu vladati svojim jezikom.

Ljudi koji ne mogu videti svet u sebi, još manje mogu videti sebe u svetu.

Bezbožnik se boji skoropostišne smrti, lopov se boji obijača, ubica se boji mača, gordljivac se boji sramote, klevetnik se boji suda istine.

Veliko bogatstvo otkriva siromaštinu.

Telesni brak je samo simbol duhovnog braka. U telesnom braku prvo pristupaju radosti pa onda gorčine, dok u duhovnom prvo gorčine pa radosti.

Vlast je veliko iskušenje i malo je onih koji mogu tom iskušenju odoleti.

Od pamtiveka vuci kolju jaganjce, a nikada nijedno jagnje nije zaklalao vuka. Pa ipak je u svetu vise jaganjaca nego vukova.

Često jednog dana kad učiniš jedan greh, učinićeš i drugi, i kad pokažeš jednu vrlinu pokazaćeš i drugu.

Ko ima veliko ima i malo.

Gospodar duše, gospodar je i tela.

Kao što se sveća od sveće pali, tako i dobro delo od dobrog dela.

VIP Broj poruka : 5038 Datum upisa : 04.01.2011 Godina : 60 Lokacija : Beograd

Moderator Broj poruka : 3451 Datum upisa : 30.07.2010 Lokacija : Tu negde

Moja vera u Boga ne smeta mi da usvojim svu pravu nauku od alfe do omege? Najbolja nauka stoji u savršenoj harmoniji sa najboljom verom. A najbolji se nikad ne prepiru: najbolji se razumeju i ljube. Niski ili nejednaki se prepiru i glože i uživaju u prepiranju i gloženju. No prepiranje i gloženje psevdovere i psevdonauke pokoleba mnoge proste duše u veri.

ČOVEKU KOJI JE DOŠAO DO VISOKOG ZVANJA ALI NE I DO SREĆE
Iz Vašeg pisma kao da suze teku. Paštili ste se doći do visokog zvanja. S time ste mislili doći odmah i do sreće. I mnogi drugi oko Vas činili su to isto. Zbog toga ste se morali boriti, gurati, strahovati. Računali ste, da će sreća - ne, nego i život - početi za Vas tek sa dobijanjem onoga visokog zvanja. Sve dotle Vi ste sebe smatrali nesrećnim, gotovo i nepostojećim. Najzad ste dostigli željeno. Nekoliko dana osećali ste se kao iznova rođeni. Potom je došlo razočarenje. Naravno, od sreće ste bili isto onako daleko kao i ranije. Samo što ste ranije verovali, da sreća postoji - tamo negde u visokim zvanjima - a sad ste i tu veru izgubili. Uzvisili ste se do oblaka ali ne i do zvezda. Sad se ljuto kajete, što ste lažnim putem jurili ka sreći podražavajući u tome mnoge druge. Zato želite da se vratite na svoj raniji skromni položaj, gde je breme odgovornosti manje a žaoke zavisti slabije. Možda će vam koristiti ova.

JEDNOJ MAJCI: O KRALJICAMA LEPOTE
Javljate mi s bezumnom radošću, da Vam je ćerka izabrana za kraljicu lepote. Pa kao da očekujete, da Vam i ja čestitam. Mene je stid o tom i pisati, a mesto čestitanja izjavljujem Vam duboko sažaljenje. Ne znam zašto još kažete u pismu: "mojoj ćerki kao obrazovanoj devojci to veoma laska"? Jer šta da se reče o obrazovanim i neobrazovanim u naše dane? Među mnogobrojnim savremenim krizama kriza obrazovanosti je jedna među glavnim. Ko zna, da li se može nazvati obrazovanom jedna varoška dama pre nego jedna stidljiva čobanica u planini! Tu se nikad neće doći do saglasnosti dok god se ne vratimo na narodni pojam obrazovanosti, i ne kažemo, u harmoniji sa mnogomilionim glasovima narodnim: obrazovan je onaj ko ima obraza. A ko nema obraza, nije obrazovan, pa ma gde živeo, ma kakav položaj zauzimao i ma koliku gomilu znanja u glavi nosio.
U našim šumadijskim selima o lepoti se šaptalo a o karakteru glasno govorilo. To je dolazilo od dubokog saznanja narodnog, da je lepota nešto prolazno i od čoveka nezavisno, dok je karakter neprolazan i od čoveka zavisan. Znate li narodnu pesmu o Milici devojci? Kako je divno odgovorila nekim laskačima:
Nisam vila da zbijam oblake
No devojka da gledam preda se!
Biranje kraljica lepote moderni je običaj starih latinskih naroda. Ustvari to je samo jedna vešto prikrivena trgovina belim robljem. Jeste li pratili sudbu mnogih kraljica lepote u Evropi? Kako jezivo! Divlji brakovi, vanbračna deca - bedna deca! - senzacionalne bračne parnice, samoubistva. Evo vam rubrika, u koje se obično upisuju kraljice lepote! Pa zar i Vaša ćerka... Bolje da ste joj dali da čita zapis o junačkoj pogibiji oca joj na Ceru planini nego što ste je izveli na šareno i opasno biralište. Ko Vam može jamčiti, da se Vaša velika radost uskoro ne obrne u neiskazanu žalost, i u stid, stid da ćete se zaključavati u sobi i rukama kriti lice od jarkoga sunca? I Vi ćete znati da se komšiluk zlobno kikoće, i to će Vam još više srce parati.
Od svih iskušenja, koje čovek ima da savlada na samom sebi, lepota je svakako najneodoljivije iskušenje. Njoj su odolele sveta Katarina i Varvara i Anastasija i Petka i mnoge druge, koje su saznale u sebi jednu uzvišeniju krasotu od one na sebi. Ali da li će joj moći odoleti Vaša ćerka, koja nema neke jake duhovne vizije, i koja je uz to dragovoljno izašla jednom na trg lepote? Neka bi dao jaki Bog! No lepota kao i bogatstvo - još više od bogatstva - vodi oholosti, a oholost je glečer sa koga se neminovno sulja u pakleni bezdan.
Amerikanski trgovci filmova pronašli su sasvim proizvoljno, iz svoje glave, a radi bolje trgovine - da je izdajnik Juda bio najlepši od dvanaest apostola. To se naravno ničim u svetu ne može dokazati osim valjda jedino svršetkom Judinim. Kao što ste svakako čuli i čitali, njegov svršetak bio je sličan svršetku nekih modernih kraljica i kraljeva lepote. Taj "lepi" Juda pošto je izdao Sina Božijeg sišao je u potok i obesio se. I bacivši srebrnike u crkvi izađe, i objesi se.
Ko daleko ode u šetnju s đavolom teško se vraća na pravi put. Šta da Vam savetujem? Udajte ćerku što pre; i to što skromnije to bolje. Za nekog furundžiju ili kondurdžiju. Naravno, ako bi ovi čestiti ljudi rešili se, da prime na sebe takvu odgovornost. Tako se možete nadati, da ćete doživeti da se radujete svojoj zakonitoj unučadi, i Bogu da blagodarite. Po Svojoj svemoći Stvoritelj može zadržati čoveka da ne padne na klizavom putu, kojim se po neznanju ili slabosti uputio. Neka bi On bio na pomoći Vama i onima koje Vi najviše volite u svetu - deci Vašoj!